Mostar, BiH
+38736330260
info@uhy-ba.com

Transferne cijene

Poslovna mreža!

TRANSFERNE CIJENE
U skladu s odredbama Zakona o porezu na dobit Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije
BiH, br. 15/16) i Pravilnika o transfernim cijenama (Službene novine Federacije BiH, br. 67/16) te Zakona o
porezu na dobit Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske broj: 94/15) i Pravilnika o transfernim
cijenama i metodama za njihovo utvrđivanje (Službeni glasnik Republike Srpske broj 47/16) sve pravne osobe
koje su registrirane na teritoriji BiH a posluju s povezanim osobama unutar ili van BiH moraju poslovati u skladu s
principom „van dohvata ruke“.
Princip „van dohvata ruke“ predstavlja međunarodni standard kojim se određuje odnos koji ukazuje da uvjeti
postavljeni ili nametnuti između dva lica u njihovim poslovnim ili financijskim odnosima ne smiju odstupati od
uvjeta u poslovnim ili financijskim odnosima očekivanih u sličnim transakcijama i/ili sličnim okolnostima između
neovisnih osoba. Transferne cijene predstavljaju cijene kojima se vrednuju transakcije u financijskim izvještajima
između povezanih osoba, na način koji nije dosljedan primjeni principa „van dohvata ruke“.
Člankom 46. Zakona o porezu na dobit FBiH je propisano da porezni obveznik koji sudjeluje u transakcijama s
povezanim osobama dužan u trenutku podnošenja svoje porezne prijave imati dokumentaciju o transfernim
cijenama koja sadrži dovoljno informacija i analizu da se potvrdi da su uvjeti njegovih transakcija sa povezanim
osobama u skladu s principom „van dohvata ruke“.
POVEZANE OSOBE
Federacija BiH
Pojam povezane osobe podrazumijeva bilo koje dvije osobe ukoliko jedna osoba djeluje ili će vjerojatno djelovati
u skladu sa smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili željama druge osobe ili ukoliko obje djeluju ili će vjerojatno
djelovati u skladu sa smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili željama treće osobe, bez obzira na to da li su te
smjernice, zahtjevi, prijedlozi ili želje priopćeni.
U skladu sa Člankom 6. Pravilnika o transfernim cijenama FBiH povezanom osobom s poreznim obveznikom
smatraju se:
 fizičke osobe – građani, koji su putem obiteljskih odnosa iz članka 44. stavak (3) točka a) Zakona (bračni
i vanbračni drug, potomci usvojenici i potomci usvojenika, roditelji, usvojitelji, braća i sestre i njihovi
potomci, djedovi i bake i njihovi potomci kao braća i sestre i roditelji bračnog ili vanbračnog druga),
povezana s osobama koja upravljaju, kontroliraju ili imaju kapital u poreznom obvezniku;
 pravne osobe koje direktno ili indirektno kontroliraju osobe, ili su direktno ili indirektno kontrolirana od
osoba, ili su zajedno s poreznim obveznikom kontrolirani od strane jedne zajedničke osobe iz članka 44.
stavak (3) točka a) Zakona;
 fizičke osobe – građani, koje posjeduju neposredno ili posredno 25 ili više postotaka vrijednosti kapitala
ili broja dionica ili glasačkih prava u poreznom obvezniku;
 pravne osobe koje posjeduju direktno ili indirektno 25 ili više postotaka vrijednosti kapitala ili broja
dionica ili glasačkih prava u poreznom obvezniku; ili u kojem porezni obveznik posjeduje direktno ili
indirektno 25 ili više postotaka vrijednosti kapitala ili broja dionica ili glasačkih prava.
Porezni obveznici koji sudjeluju u transakcijama s povezanim osobama, i ako primjenjuju princip „van dohvata
ruke“, trebaju posjedovati evidencije, dokumente i izvještaje (u daljem tekstu: TP dokumentacija) kao dokaze da
je cijena u tim transakcijama utvrđena po principu „van dohvata ruke“. TP dokumentacijom porezni obveznik
dokazuje da je izvršio temeljnu procjenu svojih transakcija s povezanom osobama po pravilima transfernih cijena,
prije ili u vrijeme podnošenja porezne prijave. Prilikom sačinjavanja TP dokumentacije, obveznik treba koristiti
najnovije dostupne informacije i podatke.
Republika Srpska
Zakonom o porezu na dobit RS-a je definirano je da je jedna osoba povezana sa drugom osobom kada ta osoba
sudjeluje neposredno ili posredno u upravljanju, kontroli ili kapitalu te druge osobe ili kada ista osoba ili iste osobe
sudjeluju neposredno ili posredno u upravljanju, kontroli ili kapitalu obje osobe.
Osoba sudjeluje neposredno ili posredno u upravljanju, kontroli ili kapitalu druge osobe kada ta osoba posjeduje
neposredno ili posredno najmanje 25% dionica ili udjela u drugoj pravnoj osobi ili kada ta osoba ima faktičku
mogućnost kontrolirati poslovne odluke druge osobe a to je u slučaju kada osoba:
 ima ili kontrolira 25% ili više glasačkih prava u drugoj pravnoj osobi;
 ima kontrolu nad sastavljanjem odbora direktora druge pravne osobe;
 ima pravo na učešće u dobiti druge osobe od 25% ili više;
 je član obitelji ili povezana osoba s članom obitelji; ili
 na drugi način ima faktičku kontrolu nad poslovnim odlukama druge osobe.

Članovima obitelji smatraju se: bračni i vanbračni supružnici, djeca i usvojenici, roditelji i usvojitelji, braća i sestre,
odnosno srodnici u pravoj liniji bez obzira na stupanj, u pobočnoj liniji do trećeg stupnja, kao i rodbinsko srodstvo
do drugog stupnja.
METODE TRANSFERNIH CIJENA
Zakon i Pravilnik u obje jurisdikcije daju detaljna pravila u vezi sa transfernim cijenama i predviđaju 5 metoda za
utvrđivanje transfernih cijena između povezanih osoba koje se temelje na smjernicama OECD-a.
Za potrebe utvrđivanja transferne cijene, OECD Smjernice razlikuju klasične transakcijske metode od metoda
transakcijske dobiti, pri tome ostavljajući poreznom obvezniku slobodu izbora ostalih nespomenutih metoda ako
takve metode zadovoljavaju koncept neovisnosti („arm’s length principle“). Zakon o porezu na dobit propisuje
istovjetnih 5 metoda za određivanje transfernih cijena.
Klasične metode se u pravilu razlikuju od metoda transakcijske dobiti jer testiraju bruto (a ne neto) dobit koja je
povezana sa direktnim ili indirektnim troškovima ili prihodima. Jedini izuzetak gore navedene činjenice je metoda
usporedive cijene gdje se cijena uspoređuje sa cijenom, a ne sa određenom maržom ili pokazateljem.
Glavna razlika između neto i bruto dobit je da bruto dobit predstavlja rezultat nakon odbitka direktnih i indirektnih
troškova, dok neto dobit predstavlja dobit nakon odbitka direktnih, indirektnih i općih operativnih troškova.

  • Prihod
  • Direktni/Indirektni troškovi
    Bruto dobit
  • Opći operativni troškovi
    Neto dobit

KLASIČNE TRANSAKCIJSKE METODE UTVRĐIVANJA TRANSFERNIH CIJENA
Klasične metode utvrđivanja transfernih cijena uključuju detaljnu analizu same transakcije i uvjeta u takvoj
kontroliranoj transakciji, kako bi utvrdili da li su zaračunate cijene usporedive sa cijenama zaračunatima između
nepovezanih osoba u sličnim/istim transakcijama. U klasične metode transfernih cijena se ubrajaju metoda
usporedive nekontrolirane cijene, metoda trgovačke cijene, te metoda dodavanja bruto dobiti na troškove (trošak
plus metoda).
Metoda usporedivih nekontroliranih cijena po kojoj se cijene za prodane proizvode, robu ili usluge u kontroliranim
poslovima uspoređuju s onima u nekontroliranim poslovima i usporedivim okolnostima. Kad je moguće provesti
odgovarajuće usporedne analize, ova metoda ima prednost pred ostalim metodama;
Metoda trgovačkih cijena (ili metoda preprodajne cijene) po kojoj se utvrđuje cijena po kojoj se roba nabavljena
od povezanih osoba prodaje nepovezanim osobama. Tako utvrđena cijena umanjuje se za odgovarajuću bruto
trgovačku maržu koja se može postići u postojećim tržišnim uvjetima. Dobiveni ostatak je cijena po kojoj je roba
mogla biti nabavljena od nepovezanih osoba;
Metoda dodavanja bruto dobiti na troškove (ili trošak plus metoda) po kojoj se prvo utvrđuju troškovi proizvoda,
poluproizvoda ili usluga koje je imala osoba koja je proizvode, poluproizvode ili usluge prodala drugoj povezanoj
osobi. Na tako utvrđene troškove dodaje se odgovarajuća bruto dobit koja se može postići u postojećim tržišnim
uvjetima. Tako dobiveni iznos je cijena po kojoj su proizvodi, poluproizvodi ili usluge mogli biti nabavljeni od
nepovezanih osoba.
METODE TRANSAKCIJSKE DOBITI
Metode transakcijske dobiti ocjenjuju dobit koja nastaje u određenim kontroliranim transakcijama. Metoda podjele
dobiti i metoda transakcijske neto marže su dvije metode transakcijske dobiti propisane OECD Smjernicama.
Metoda transakcijske neto marže (ili metoda neto dobitka) ocjenjuje neto dobitnu maržu na prikladnu osnovicu
(npr. troškove, prodaju, imovinu) koju porezni obveznik ostvaruje iz nekontrolirane transakcije (ili transakcija koje
su prikladno grupirane prema OECD Smjernicama.
Prilikom korištenja ove metode i odabira prikladnog financijskog pokazatelja za usporedbu, OECD Smjernice
propisuju da je nužno obratiti pozornost na sljedeće:

 neto dobitna marža mora biti testirana primjenom osnovice koja je konzistentna s funkcionalnom
analizom i koja reflektira raspodjelu rizika između povezanih osoba.
Kod primjene financijskog indikatora, kao osnovica (nazivnik) mora biti odabrana ona koja je neovisna od
promatrane transakcije, tj. ona na koju promatrana transakcija nema utjecaja tako da se neto dobit može
projicirati na objektivnim osnovama.
OECD Smjernice specificiraju sljedeće indikatore::
 Neto dobit podijeljena sa prihodima od prodaje,
 Neto dobit podijeljena sa troškovima,
 Neto dobit podijeljena s imovinom,
 Berry omjer,
 Ostali neto profitni indikatori.
Metoda podjele dobiti prvo identificira dobit koju treba podijeliti na povezana društva u kontroliranoj transakciji u
kojoj su povezana društva uključena. Ona nadalje dijeli tu dobit između povezanih društava na ekonomski
važećoj osnovi što je približno podjeli dobiti koja bi se očekivala i odražavala u neovisnom dogovoru.
HIJERARHIJA IZMEĐU METODA
Sukladno OECD Smjernicama, primarni cilj prilikom odabira metode transfernih cijena je pronaći onu metodu koja
najbolje odgovara transakciji u pitanju, a prilikom toga imajući na umu da niti jedna metoda ne može biti
primjenjiva na isti način za svaku transakciju. Uzevši u obzir prethodno navedeno, kada je s jednakom
pouzdanošću moguće primijeniti i klasičnu transakcijsku metodu i metodu transakcijske dobiti, prednost se daje
klasičnoj transakcijskoj metodi, odnosno kada je s jednakom pouzdanošću moguće primijeniti metodu usporedivih
nekontroliranih cijena i neku drugu metodu za određivanje transfernih cijena, prednost se daje metodi usporedivih
nekontroliranih cijena, s naglaskom da je potrebno pronaći metodu koja je najprimjerenija određenom slučaju.
Ipak, bitno je za napomenuti da postoje situacije gdje će metoda transakcijske dobiti biti primjerenije od klasičnih
transakcijskih metoda. Takva situacija se može dogoditi kada, na primjer, ne postoje usporedivi podaci o bruto
dobiti nepovezanih osoba jer će tada biti teško primijeniti klasičnu transakcijsku metodu.
KAZNENE ODREDBE
FEDERACIJA BIH
Novčanom kaznom od 3.000,00 KM do 100.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj porezni obveznik ako:
a. ne iskazuje transakcije u skladu s principom „van dohvata ruke“ s povezanim osobama u skladu a čl. od

  1. do 46. Zakona o porezu na dobit FBiH;
    b. ne posjeduje dokumentaciju o transfernim cijenama u skladu s člankom 46. stavak (1) ovog zakona;
    c. ne dostavi dokumentaciju Poreznoj upravi na njen zahtjev u skladu s člankom 46. stavak (2) ovog
    zakona.
    Za navedene prekršaje bit će kažnjeno i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.500,00 KM do
    10.000,00 KM.
    REPUBLIKA SRPSKA
    Novčanom kaznom od 20.000,00 KM do 60.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba, ako:
    a. ne posjeduje dokumentaciju o transfernim cijenama koja sadrži dovoljno podataka i analiza na osnovu
    kojih se može potvrditi da su uvjeti transakcija u skladu sa principom „van dohvata ruke“;
    b. na zahtjev Porezne uprave, u roku od 30 dana, ne dostavi dokumentaciju o transfernim cijenama;
    c. ne podnese godišnju prijavu kontroliranih transakcija s povezanim osobama.
    Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM za navedene prekršaje kaznit će se i odgovorna osoba u
    pravnoj osobi.
    IZRADA STUDIJE O TRANSFERNIM CIJENAMA
    Porezni obveznik u trenutku dostavljanja prijave poreza na dobit prema članku 49. Zakona o porezu na dobit FBiH
    u svojoj dokumentaciji treba posjedovati Izvještaj o transfernim cijenama, koji minimalno, treba sadržavati
    sljedeće podatke:
    ORGANIZACIJSKA STRUKTURA I PREGLED POSLOVANJA GRUPE POVEZANIH OSOBA KOJOJ PRIPADA
    OBVEZNIK
    Organizacijska i pravna struktura grupe, opći financijski podaci, opće informacije o poreznom obvezniku,
    uključujući, a ne ograničavajući se na, historijat, vlasničku i organizacijsku strukturu, pregled financijskog

poslovanja, poslovnu politiku, ključne poslovne faktore i osnovne podatke o povezanim osobama – članovima
grupe, s kojima obveznik ima transakcije.
ANALIZA DJELATNOSTI POREZNOG OBVEZNIKA
U analizi djelatnosti navode se informacije o:
djelatnosti poreznog obveznika, proizvodima i uslugama, tržištu, i ključnim konkurentima;
dinamici industrije/djelatnosti i tržišta, regulativi i ekonomskim uvjetima u kojima posluje porezni
obveznik;
strategiji poreznog obveznika, uključujući bilo koje značajne promjene u prethodnim godinama kao što je
restrukturiranje, akvizicija ili podjela, a koje utječu na poreznog obveznika.
OPIS TRANSAKCIJA
Opis transakcija između poreznog obveznika i povezanih osoba koji su predmet TP dokumentacije za poslovnu
godinu, što uključuje: detalje transakcija između poreznog obveznika i povezanih osoba, uključujući identitet
povezanih osoba, vezu, iznose i uključene države te ugovore ili sporazume koji iskazuju uvjete transakcija,
uključujući i metodologiju formiranja cijena;
FUNKCIONALNA ANALIZA
Porezni obveznik je dužan detaljno opisati i definirati transakcije s povezanim osobama, uključujući funkcije koje
obavlja, sredstva koja koristi i rizike koje preuzima;
EKONOMSKA ANALIZA
Ekonomska analiza se sastoji od:
izbora metode transferne cijene i razloga zašto se ta metoda smatra najprikladnijom;
izbora testirane strane i razloge koji podržavaju izbor;
detalja o usporedivoj transakciji i pregled kriterija koji su utjecali na izbor;
analize usporedivosti transakcije povezanih osoba/testirane strane i usporedive;
detaljnih pregleda bilo kojih prilagođavanja koje se vrše u svrhu usporedivosti;
benchmark analize – određivanje cijene/marže koja je zastupljena na tržištu za koju se smatra da je
definirana u skladu s principom „van dohvata ruke“;
ZAKLJUČAK
Zaključak treba sadržavati podatak o tome da li su cijene u transakcijama sa pojedinačnim povezanim osobama u
skladu s cijenama koje su utvrđene po principu „van dohvata ruke“ ili je neophodno vršiti njihove korekcije u
skladu s izabranom metodom za provjeru usklađenosti transfernih cijena s cijenama utvrđenim po principu „van
dohvata ruke“.
TP dokumentaciju porezni obveznik je dužan dostaviti Poreznoj upravi na njen zahtjev u roku od 45 dana od dana
prijema zahtjeva.